Can you see my bones?

Vratila sam se. Preplanula, s hrpom novih prijatelja s mora. Novih iskustava. Smijala sam se, bila sretna. Kupala se, skakala u vodu. Zabavljala se. Bila sam istinski sretna.
Neopterećena.
Jednostavno....

Nije me bilo briga za ništa oko mene.

Skrivena iza velikih sunčanih naočala i predivnog bikinija.

Ljeto je bilo jednostavno.......Savršeno. Zapravo, skoro savršeno.
Svi su mi rekli da sam smršavila. Da sam komad. Da sam lijepa.
Našla sam i dečka. Dečki su se okretali zamnom. Čudan osjećaj, zar ne? Za ovako debelom kobilom se toliko dečkiju okreće.

Obećala sam si da ću ovo ljeto biti jednostavno bez briga. Čak sam nosila i majice na bretelice. I minice. Kratke hlačice.

Na početku ljeta sam si rekla da neću jesti. Da je to najzabranjenina stvar ovo ljeto.

I tako sam prvih nekoliko dana jela samo obilan (ali i ne kaloričan) doručak. Nešto tipa pahuljice i voće. Ručala nisam ništa. Skrivala sam hranu na sva moguća mjesta, a nekad je i bacala kad mi staraca nije bilo u blizini.

I da, otkrili su me. Rekli su mi da sam bolesna, da se moram početi normalno hraniti ili da ću ostatak ljetovanja provesti na psihijatriji.

I tako sam ja iz dana u dan počela normalno jesti. Ne, nisam se prejedala. Jednostavno sam jela doručak i ručak. Nisam pojela nijedan sladoled ovo ljeto. Doma bih se nakon izgazaka vračala gladna, s užasnim bolovima u trbuhu. No, cilj je bio jedan - zadržati težinu ili smršaviti.

Sada imam 58 kila. Odvratnih, debelih, 58 kila. Kao i prije mora.
Toliko o tome da ću kad se vratim imati 52 kile. Toliko o tome da ću ponosno šetati trgom u mrkva hlačama broja 36. Da ću nositi uske majice.
U jednom sam trenutku mislila sve odjebati, pustiti stvari neka idu svojim tokom, neka me hrana obuzme....Nisam se najela već dobre 2 godine. Smršavila sam 13 kila u to vrijeme. Čemu više napor, trud....išta? Dalje ne ide, ne može ići, neće ići. Biti ću debela prasica, jednog dana ću naći nekog šmokljana za kojeg ću se udati i imati 2 djece koja će biti sretna ako neće imati moje gene. Glumit ću prividnu sreću, diviti se ženama s naslovnica Vougea i Cosmopolitana, nositi broj 46....I nadati se da ću u nekom drugom životu biti ljepša, bolja....Vedrija osoba.
Da, to sam ja u budućnosti.
I to me dovelo do ludila. Ne, ne želim takav život. Želim biti lijepa, mršava, naći dobrog i zgodnog dečka, imati dobar posao, raditi što volim....Želim nasmijana hodati gradom, punih vrećica odjeće XS koju sam upravo kupila....Želim se smijati, zabavljati, veseliti. Disati punim plućima......Želim otići u grad i ne sramiti se svog odraza u izlogu, ne misliti si tko je ta cura. Želim biti glasna poput onih cura koje vrište od sreće u gradu, koje nije briga ni za što oko sebe, koje uživaju u životu.

I jučer sam išla 1. put u svoju novu školu. Gimnazija, na dobrom glasu....Bojala sam se uklapanja, hoće li se ljudi sa mnom htjeti družiti pošto sam....Debela. No, sa mnom u razred idu i moje 2 najbolje frendice (prezgodne cure, jedna od njih je moja thinspiracija), i tako smo mi počele ići od jedne osobe do druge, i upoznavati se, rukovati. Sjedim s jednom također jako lijepom (i mršavom!!!) curom. A skompala sam se i s jiš 2 zgodne cure. Osjećam se kao crna ovca među tim curama. Sve ostale cure u razredu (pošto nemamo mnogo dečkiju:D) su ono....Ružne, ima nekoliko debljih od mene, što je olakšavajuće jer te ljudi ne gledaju onako kao da si velika, ružna....Dečki su klasika, idioti u početku, nezreli....No, barem nas nasmijavaju na satu.

I da, danas mi je 5. dan na UN dijeti. Ne znam koliko kila imam. U subotu je vaganje pa vam javim stanje. A do tada ću vas komentirati i davati vam podršku. Volim vas, puno.

Evo, kako naslov kaže...Još sve stoji. Dakle, još sam na 58 kila. Cilj mi je do 20-og imati 55.
Izgladnjujem se već danima, a rezultati se ne vide. Gotovo da i ne jedem, želudac mi kruli po noći i teško zaspim, a kile ipak ne idu dolje. Koji je problem? Toliko se mučim, suzdržavam, umjesto da sve pošaljem u 3 pm.....I još ništa ne ide dolje. Nadam se da će uskoro napokon krenuti.
Trenutno sam u nekakvom stanju tupavosti, bolesna sam, imam temperaturu, i na 35 stupnjeva ja se doma smrzavam uz vestu i dekicu, a kad van pogledam - ljudi u kratkim hlačama i majicama na bretelice. No, brzo ću ja ozdraviti, pijem puno tekućine i skoro ništa ne jedem (što je odlično!).
Inače, u utorak idem sa jednim prijateljem na more, u Dalmaciju. S jedne strane, jedva čekam sve to, kupanje, uživanje, a s druge.....Ne znam da li sam spremna na sve to. Da me ON vidi u badiću. Ne, nije da mi je to sad toliko važno, ali nekako....Najbolji mi je prijatelj, imam osjećaj kao da će se nekako...Razočarati u meni kad me vidi u badiću.
Makar su to vjerojatno samo moje uvrnute misli kojih u zadnje vrijeme ima jako puno.
Nekidan sam išla malo u grad da vidim što novoga ima u dućanima, i malo sam isprobavala odjeću....I moram se pohvaliti, stanem u broj 38! Ja, cura koja je do prije godinu dana nosila hlače broj 44 sada stane u 38. Također sam uzela neku trenirku i suknjicu veličine S i odlično su mi stajale. Nekako sam se osjećala....Ponosno? Da, ponosno! I upravo me taj ponos tjera dalje...Kad se samo sjetim kako sam prije izgledala, u doba svoje najveće debljine kad sam imala 71 kilu na 164 cm....To su bili počeci mog ulaska u ovaj "svijet". Zatim eksperimentiranja s raznim dijetama, od kojim mi je jedino UN-ka pomogla....Zatim pohvale ljudi kako sam smršavila, kako sam tanka, pravi komad itd....Sve su te stvari posljednjih mjeseci jako utjecale na mene i na moje samopouzadnje. Postala sam samokritičnija (što je dobro, jer me prije baš bilo briga za celulit, ili recimo salo na nogama), i naučila sam jednu ružnu stvar - kako je ljepota pola posla. Tužno, ali istinito. Čim sam smršavila (znači,i proljepšala se) počela su mi se otvarati neka nova vrata, ljudi nisu mogli vjerovati da sam to - ja. Promijenila sam i osobnost, više nisam bila mala smotana curica koja je uvijek sretna i uvijek radi sve što joj se kaže. Počela sam graditi svoje mišljenje, svoj stil. Postala sam svoja, i stajala iza svega što sam rekla. Postala sam druga osoba koju su ljudi bolje prihvatili. I bila sam sretna, takva kakva sam. Kad razmislim, prije 5-6 mjeseci, kad se sve to dogodilo....Danas si mislim: jesam li još uvijek sretna? Mislim da jesam. No, nisam toliko kao onda. Naučila sam u tako malo vremena toliko novih stvari koje su utjecale na moj pogled na svijet. I tu se opet vrtimo u krug - nova ja....
Mislim da svakim danom postajem sve zrelija, no ono dijete u meni nikad neće nestati. Jer bitno je, iako se borim s nečim opasnim, voljeti živjeti. U prvom redu voljeti sebe. Jer, kako se kaže, ako voliš sebe, i drugi će te voljeti.
Zato drage moje, za svaku skinutu kilu si priuštite neku stvar koja će vas učiniti sretnom i zadovoljnom. A za svaku dobivenu se samo nasmiješite i recite onu staru - od sutra. Jer nikad nije kasno.

Volim vas sve...Uživajte u životu.
Pusa



EDIT: Promijenila sam dizajn jer mi se stvari u boxevima nisu vidjele. Ovaj dizajn je samo privremeni, dok ne napravim novi.

I našla sam nešto na netu. Ako J.Lo može, možemo i mi! (ali, ne zadugo:D)

Drage moje.
Jako mi je žao što se dugo nisam javljala. No, to ne znaci da nisam mislila na vas. Jesam, svakog dana. Bez vas sam se osjecala kao da fali jedan dio mene, neka praznina u meni....Jednostavno, sve ste mi toliko prirasle srcu i da vas vidim nasred ulice, zatrcala bih vam se u zagrljaj da vam pokažem koliko vas sve volim....Vi ste jedine osobe koje znaju kroz što sada prolazim, i makar se prakticki ne poznajemo, osjecam da me vi znate bolje od svih mojih prijatelja. Nekako se lakše povjeravati o svojim problemima ovako anonimno, nego lice u lice. I makar se katkad osjecam da nema na svijetu osobe koja me razumije, da su pravi prijatelji zapravo - iluzija - sjetim se vas.
Ne, dugo me nije bilo. Završne ocjene, ucenja, štrebanja, kazne, na kraju krajeva i more....Sve se to nakupilo. Ali ne mogu reci da vas nisam kriomice citala. Makar nisam cesto ostavljala trag na vašim postovima, ali sam bila s vama svima. I nema šanse da sad odustanem, sad kad sam bliža cilju nego ikada. Ne, ne smijem si to dopustiti. To je jedina stvar koja me cini sretnom - izgladnjivanje. Osjecaj gladi. Ravan trbuh. Ostaknute kosti na bokovima.
Joj, drage moje, toliko se toga dogodilo, cak i previše. U meduvremenu sam ostala bez nekih svojih prijatelja koji su mi bili sve na ovom svijetu. I to sve zbog mene, nitko od njih nije bio kriv, nego samo ja, i moje pogrešno shvacanje tudih osjecaja. Nekad cak mislim i da su me odbacili zbog izgleda, jer sebe u ogledalu vidim kao debelu napuhnutu kravetinu koja jedva ceka da zbljuje svu hranu koja joj se nade u želucu. Takoder, u meduvremenu sam se i zbližila s jednim deckom koji mi se vec duže vrijeme svida. Cak je i htio biti samnom. Izmjenili smo nekoliko poljubaca, i koliko mi je vec puta rekao da sam mu zgodna, lijepa...Ali naravno, mene je bilo baš briga, meni uvijek treba dokaz više da me netko voli, da je nekomu stvarno stalo. Tako da je i ta stvar završila. Bila sam i na moru, cak sam se usudila skinuti u badic. I dobila sam nekoliko lijepih komentara na racun svoje linije, kako sam smršavila, kako sam sad baš kako treba....Ma, da. Cura s 58 kila ne može biti mršavica, samo debelo
krme.
Hm....Pitam se vide li me i ostali ljudi tako debelu, ružnu....Ne znam. Ljeto je u gradu, cure nose minice i vruće hlačice, a ja se skrivam iza traperica. Ne, ne ide više ovako.
Leptirići moji, falili ste mi svi puno! Odsad pa nadalje sam s vama.
Ljubim vas.

Sick od crying, tired of trying, yeah I'm smilinge, but inside I'm dying!
Ove su riječi koje me trenutno najbolje opisuju. A možda i uvijek. Zapravo, ni sama ne znam.
Jako sam loše. Najgore što sam ikad bila.
Pitate se zašto se nisam javljala? Evo zašto.
U utorak mi je doma pozlilo, onesvijestila sam se. I došla je hitna, završila sam u bolnici. Tamo su mi dijagnosticirali blaži oblik epilepsije. Danima sam tamo ležala, u nekakvom stanju tupavosti. Ni sama ne znam što se događalo oko mene. Išla sam na brojne pretrage, vađenja krvi, CT i još mnogo toga.
Šopali su me hranom. „Fali mi vitamina,željeza...“. A ja sam, nesvjesna stanja, samo trpala i trpal u sebe. Cijelo sam vrijeme ležala, bila sam potpuno odcijepljena od svijeta. Eto, zato vam se nisam javljala.
Danas sam došla doma. U depresiji sam već jako dugo. Ni ne želim misliti o kilama. Jedino što želim je biti sretna. Zašto je to tako teško? Zašto nikad ne možemo biti potpuno sretni?
Debela sam. Jesam. I svi mi govore da nisam, ali jesam. Ja najbolje vidim ono što drugi ne vide.
Riječi osobe s poremećajem? Da? Ne? Nije ni bitno, zapravo me baš briga. Briga me jesam li bolesna ili zdrava, samo želim skinuti te odvratne jebene kile! Zašto je to tako prokleto teško!? Ne volim sebe, ne volim svoje tijelo, lice, kosu, oči, nos. Ništa ne volim. Zapravo se mrzim. I stalno imam feeling da su svi bolji od mene, koji kurac uopće radim na ovom svijetu?
Danas su me povrijedile neke osobe. Dosad sam plakala, tako da je dio mojih emocija otišao sa suzama. Da nije, ovaj bi post bio još gori.
I ne, uopće ne želim razmišljati ni o čemu. Želim samo uživati u svom svijetu. Gdje sam ja glavna, lijepa i mršava.


A od sutra to provodim u praksu.

drage moje, kao što vidite...
kile idu dolje. ja vam se nažalost, ne mogu prečesto javljati zbog toga pto preko tjedna ne smijem na net (moram ispraviti neke ocjene ili padam), i to mi je trenutno (uz dijetu) prvi prioritet u životu.
dakle, kao što vidite, trenutno imam 60 kila. najmanje što sam ikad u životu imala. i sretna sam zbog toga.
e sad....imam ja i uspone i padove. jučer se, primjerice, nisam mogla držati dijete jer je stara imala rođendan,pa sva ona hrana na stolu (koju ja doduše, ne bih jela da me ona nije prisilila sa spikama kao: ajde jedi nešto, pa pogledaj imaš roštilja, kruha, torte, krumpira....). znate kako to već ide.
od sutra krećem na jednu jako drastičnu dijetu. riječ je o limunskoj dijeti, poznatoj još i kao master cleanse. pije se samo limunada (do 2 litre dnevno + 2 litre vode). trebalo bi se u 14 dana skinuti 10 kilograma. na dijeti je bila i beyonce kad je za potrebe snimanja filma Dreamgirls trebala skinuti nekoliko kilograma. pogledajte, pa procijenite:





trebala bih za 2 tjedna skinuti točno toliko kila. a nakon toga počinjem sa zdravim životom, tj izbacujem kruh, slatkiše i masno. uz to, naravno, moram se baviti sportom.


još ovaj tjedan moram ispraviti neke ocjene, pa vam se neću moći redovito javljati, ali uvijek sam tu za vas. još trebam 3 ocjene ispraviti, i nakon toga ću stalno biti ovdje.

i stvarno mi puno znače vaši komentari, guraju me naprijed i onda znam da to mogu..

hvala vam na tome.


pusa

drage moje!
javljam vam se ja, sa sretnim vijestima.
čini se kako me je napokon krenulo, i trenutno imam 62 kile. uz to, otkrila sam jedan sport koji svakog dana sve više i više volim - biciklizam.
dolazi proljeće, ja sam sve više vani, sunce prži....i baš mi nekako pašu te vožnje na biciklu. pošto živim u kvartu s puno brijegova i dolova, taj "trening" mi odlično dođe jer se prvo spuštam, pa penjem. nabijem slušalice mp3-a i vozim.
i odlično mi je. uz to, biciklizmom se učvrščuju noge i guzica, što mi je sad glavna okupacija.

inače, počinje mi teško biti na ovoj dijeti. i mislim da ću uskoro puknuti. kad se samo sjetim da u frižideru imam torte od čokolade, a sad stara peče i palačinke...

ali ne. ne smijem i neću...

dakle, surfala sam ja sad malo netom, i došla sam do zaključka da ću krenuti na dijetu po svom obliku tijela:



OBLIK KRUŠKE

joj...evo mene opet drage moje. nisam se dugo javljala jer sam u kazni zbog škole i starci su skužili neke stvari...sad sam napokon tu, pa da vam se javim kako stvari idu...
a idu loše.
bez vas...tko sam ja? nitko i ništa. ne mogu ja bez vaše podrške. svaki dan kad dođem doma i provjerim blog onako gladna, i vidim vaše komentare podrške...odmah mi je lakše. i odmah znam da ću uspijeti izdurati taj dan.
ali ovako...
ne znam...stvarno. osjećam veliko tupilo u glavi. i najradije bih nestala odavde, da me nema više, da nitko ne mora gledati odvratnu mene.


a sutra će biti najgore. moj rođendan.
još jedan u nizu. još jedan gdje se smijem na slikama lažnim osmijehom, gdje sam debela krava kao i prethodnih godina.

I brijem da imam 65 kila. totalno sam se zapustila

od sutra (jebem mu...mrzim tu rečenicu).

od sutra počinjem. Opet. 29.4. moj rođendan. sa jebene 64 kile.

Smijem jesti:


za doručak: voćka, jogurt (do 200 grama), neko povrće, čaj.

za ručak: jabuka, salata, čaj, limunada, voda s okusom (do 0.5 l)


večera: ništa



želi li tko još samnom? ako želi neka se javi..biti će mi lakše...

volim vas.
pusa

Često se pitam zašto sam baš ja među onih 25% debele populacije. Zašto sam baš ja ta "svaka četvrta" osoba? Gledam si ruke, noge, trbuh...Bokove, bedra. Sve visi. Doslovce. Kad sjednem noge mi se prošire i odvratne su za gledati. Gadim se sama sebi, gadi mi se cijelo moje tijelo, gadi mi se sve živo. Odvratna sam debela krava. Ali...Baš me briga, jer ja istovremeno žderem rođendansku tortu svoje frendice. I gledam te noge, pa tortu, pa noge, pa razmišljam...I uzimam drugi zalogaj te jebeno fine torte. Od čokolade. Krema od čokolade se preljeva preko biskvita. Izgleda prejebeno fino. I baš razmišljam koliko jedan taj kalorični zalogaj ima kalorija. Hrpu. Ali toliko usreći čovjeka. Ali. Taj jebeni ali. Ne možeš prestati kad uzmeš jedan zalogaj...Uzmeš 1,2,...10...I tako pojedeš cijelu šnitu.



A išlo mi je tako dobro. Tako jebeno dobro. I onda sam zajebala. I cijelu noć plakala. Jedva sam zaspala.


I da...Počinjem ponovo od sutra...Strog režim, i to jako. Bez zajebancije.


Let's start.

Malene moje najljepše!
Evo, ovih me dana baš pere neka pozitiva i sve mi ide, od ocjena u školi do dijete. Jučer sam jela baš kao što sam i napisala da ću jesti, danas sam promijenila challenge jer mi je stara bila doma kad sam ručala, pa me natjerala da pojedem dvije pohane tikvice. Naravno, nisam ih pojela skroz "pohane", sad imam foru kako da stara misli da sam sve pojela...jednostavno sam skinula onaj gornji pohani dio i dok stara nije gledala sve to zamotala u salvetu, i u džep strpala (u salveti, naravno:-)) i rekla da moram na WC...I tako sam lijepo bacila salvetu u WC i pustila vodu, i ode...Sva odvratna ljigava hrana. I moram reći da je feeling odličan..Znati da nisi pojeo nešto što skoro da nisi mogao izbjeći. Možda će zvučati malo glupo, ali čak sam ponosna na sebe. Nisam znala da mogu bez svih onih slatkiša izdržati jedan dan, a evo, ja već 2. dan držim dijetu. I trbuh mi je splasnuo, sad mi se već pomalo i sviđa, a kad ga uvučem mi je prekrasan (i to još onako rano ujutro dok je prazan...). Čak sam jučer i pohvalu dobila, dok smo se presvlačili u svlačionici u školi, cure su mi rekle da sam full smršavila. Naravno, ja sam rekla nešto tipa da sam izrasla, jer čim bi im spomenula neku dijetu, odmah bi počele kako ja uopće nisam debela, kaj je meni, ma znate kako to već ide.
Uglavnom, samo se javljam da je samnom sve ok. Kako ste mi vi? Ide li vam?
Javim vam se ubrzo...Sve vas jaaako volim...I puno mi znače vaše riječi podrške. Volim vas.

Evo, dobrodošli svi na moj blog. (prvenstveno namjenjen za davanje podrške u mršavljenju).
Ja sam..Jedna cura, naizgled obična (dobro, ne baš posve obična), ali iznutra drugačija nego ostali. Iza moje sretne maske, cure za koju svi misle da ima sve što želi, krije se mala preplašena i tužna djevojčica.
A zašto tužna?
E, pa ovako...
Nikad nisam bila mršava. Ali nisam bila niti debela, bila sam normalna. I onda negdje ulaskom u pubertet sam se počela debljati nenormalno brzo. Počela sam jesti sve što mi je bilo nadohvat ruke, od čokolade, čipsa do raznoraznih bombona. I tako sam ja, s vremenom, shvatila da sam zapravo debela prasica s ogromnom celulitnom guzicom i 64 kile na 166 cm.
To je sažetak cijele te priče. Uglavnom, dovoljno je da to znate o meni. Ostalo ćete sazati kroz moje sljedeće postove, koje ću se truditi pisati što češće.
Od sutra sam na dijeti.
I to u zadnji čas. Ljeto je na vratima, počinju se furati raznorazne minice i vruće hlačice, za koje ja uvijek uzimam XXL veličinu, a kad ih kupih sram me je nositi. Moj cilj je stati u S veličinu.
Kako?
Ne znam.
Za početak ću jesti što manje mogu, uz obavezne 2 litre vode (najmanje!) dnevno. To neće biti teško, jer i inače pijem 2 litre vode. Recimo da bih htjela smršaviti 10-ak kila do 6. mjeseca. Vjerojatno neću smršaviti ni 3 kile, ali vrijedi pokušati. Ništa ne mogu izgubiti (osim kila :-).
Svi su mi savjeti dobrodošli, a sutra mislim jesti ovako:


Doručak: Jabuka
Ručak: Salata
Večera: Ništa.


Mogu piti kavu, čaj (zeleni), limunadu i naravno vodu.
Mislite li da je prestriktno za početak?
Pokušat ću, pa kud puklo da puklo.
Ljubim vas sve.